1ludavarošanka
nedjelja, 07.01.2007.
Moje slikice
Objavljivat cu neke slikice meni drage...
četvrtak, 30.11.2006.
Nastavljam
Moju Meggy je neka svinja zatvorila u bačvu i ostavia ju je.(vriđan svinju-ipak su to plemenitija bića)Kakvih ljudi ima!Ona se još boji pa laje na sve pse oko sebe.Mala je,crna i slatka.Još nije udomljena.Ako vas nešto zanima imate odi link pa posjetite ovu stranicu.
nedjelja, 26.11.2006.
Kako si mogao?!?!
Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Životinjice
Evo počinjem pisat o životinjama jer kako i znate ja volontiram u udruzi "Arka".Ja obožavam životinje i nisam na strani onih koji ih ubijaju,muče,govore kako su to beskorisna bića bez osjećaja...Ja ću pričat o životinjama(većinom o psima)kojima upoznam živote i njih.Počinjem odma.
Na ovom blogu zaslužuje prvo mjesto moj Arki.On je nađen polumrtav na Žnjanu ali tako lipo i pametno biće nije smilo umrit.Spasija ga je jedan veterinar kojem puno zahvaljujem.Nakon svega toga Arki se nije ponaša kao svi psi,nekako je bija drukčiji.Ko bi bija normalan nakon svega toga?No ipak je moga volit a i njega se moralo volit.Udomila ga je jedna draga žena koja mu sa svojon familijon pruža mnogo ljubavi i pažnje,dali su mu i novo ime-Pablo.On se oporavia.Jedino šta mu je tribalo je puno LJUBAVI I PAŽNJE.
subota, 25.11.2006.
BBB(Biseri "Big Brother")
Treća sezona Big Brothera po mnogočemu se razlikuje od dvije prethodne. U Kući su ove godine tri ljubavna para, malo seksa, puno maženja i mnogo zanimljivih izjava.
U svemu prednjači Dubrovkinja Tanja. Ova 20-godišnja slastičarka, koju stanovnici Dubrovnika znaju kao manekenku i voditeljicu, svojim (ne)znanjem iznenadila je mnoge. Neke od njenih izjava zasigurno će dobiti počasno mjesto u antologiji BB-bisera.
Lijepa Tanja je pokazala da se unatoč završenoj slastičarskoj školi ne snalazi u kuhinji.
Tomo: Doma često kuham soju.
Tanja: Soju bikarbonu?
Tomo: Ajme Tanja!
Tanja: Pa što je to soja?
Tanja:Brusnica pomaže pri upali urina.
Osim za kuhanje, nije bila baš zainteresirana ni za zemljopis.
Tanja: A gdje su Vinkovci? Blizu čega se nalaze?
Ana: Kraj Vukovara? Znaš li gdje je Vukovar?
Tanja (mrtva hladna): Nemam pojma. Dalje?
Ana: Paaaa, kraj Iloka. Znaš gdje je Ilok?
Tanja (mrtva hladna): Nemam pojma.
Ana: Pa znaš li gdje je istočna Slavonija?
Tanja (lagano iznervirana): Aaaaa, di?
Koja je razlika između vlaka, trajekta i tramvaja? Zna li netko?
Tanja: Vlak? Je li to trajekt?
Tomo: Ajme Tanja, kakav trajekt? Zar nisi nikada vidjela vlak?
Tanja: Pa je l' to onaj trajekt što vozi po Zagrebu?
Tomo: Trajekt? Misliš na tramvaj????
Tanja (slavodobitno): E to!
Tomo (napola sluđen): Nije to vlak, to je tramvaj, ajme Tanja...
Što to svi govore o Anti?
Tanja: Zašto neki ljudi misle da je Ante ciničan?
Tomo: A šta to znači ciničan?
Tanja: Ne znam. Ante, šta to znači ciničan?
O Dragici.
Tanja: Dragica je nerazumna, ja je ništa ne razumijem.
O dnevnom zadatku.
Matias (čita dnevni zadatak): Dnevni zadatak je Labuđe jezero.
Tanja: Sad ćemo ronit!
Nažalost, to nije sve. Tanja je pokleknula i pred pojmovima farmacija, safe sex, PDV, institucija, pridjev i pojam!
No, ona nije usamljena u svom neznanju. Drugi stanari daju joj svestranu podršku.
Zahvaljujući svojim novim prijateljima Yamesi teško da će poboljšati svoj znanje hrvatskog jezika. Violeta joj je pokušala pomoći, ali postigla je suprotan efekt. "Ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni. To su ti hrvatski padeži!"
Lea Lemo je po procjenama mnogih prerano napustila kuću, zbog toga Tanja više nema dostojnog konkurenta.
Plavokosa Splićanka jednom se požalila da je vani temperatura "minus nula", a kako je sklona samohvali, spomenula je i svoju načitanost: "Kol'ko sam ja knjiga pročitala... ja sam ono... astronaut!"
No, unatoč načitanosti, pokazala je da joj ornitologija nije jača strana, pa tako teško da će razlikovati gusku od noja. To joj se ipak ne mora uzeti za zlo jer, kako smatra mlada studentica ekonomije, čovjek koristi samo 2% mozga, pa je očito da dio arhiviranog znanja ne može biti stalno u opticaju.
Ta Leina konstatacija zbunila je Danijela koji više nije znao ''koliko posto mozga uopće imamo?"
petak, 10.11.2006.
Obvezno pročitajte!!!
Desnu nogu vrtite u smjeru kazaljke.Jeste?I dalje je vrtite ali sad napisite broj 6.Vaša noga će se početi vrtiti u obrnutom smjeru.
utorak, 07.11.2006.
Munjare
Danas su se dva tipa iz mog razreda pocipali na vjeronauku...Jadna se časna skoro rasplakala,a jednog će izgleda izbacit iz škole(on je inače divlji)-on će se zvat X...X je tako prebia Y da je ovaj i krvarija itd.Tako i triba Y-nu.
ponedjeljak, 06.11.2006.
Moje neznanje...
Ljudi ja sam vam malo glupasto dite...Možete mi reć kako stavljate slike...Meni su prevelike-SVE.
nedjelja, 05.11.2006.
Hello!
Danas sam bila kod Bube u novom stanu radi nekog plakata...Kuća mu je preprepredobra.Baš ona
bogatunska kuća(zapravo to je stan).S vrata lijevo kroz druga vrata ulaziš u dnevni di se nalazi
jedna od tri plazme sa kućnim kinom i ostalim skupim stvarčicama.Odma pored je stol sa super
modrim stolicama.Tu je i kuhinja sa skupim aparatima.Ima i dimnjak koji je trenutno u
defektu.Skalama se penješ do potkrovlja di je prava "direktorska"stolica i kompjuter sa svim
dodatcima.U njegovoj sobi je laptop s ostalim stvarčicama i s još jednom "direktorskom"
stolicom....Kad pogledam svi moji prijatelji i prijateljice su mali bogatuni za razliku od mene.Mislim,ja
nisam na cesti al nisam ni bogatunka.Zlatna sredina,može se živit al' nema novca za rasipanje.Idem
ja ća...
PS:Danas su mene i Bubu vjenčali(iz zeze).Mislim nije mi momak.
petak, 03.11.2006.
Nešto od sestrinih stvari...
Moja sestra skida super stvari sa interneta.Jedna od tih stvari je ova:
«Bože… ako postojiš, nešto bih te htjela upitati… ako imaš malo vremena!»
«Moje vrijeme je vječnost. Reci, djete!»
«Željela bih znati što kod ljudi ne razumiješ?»
«To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi htjeli ponovo biti djeca. To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje. To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli...”
Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah:
”Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?”
Osmjehujući se Bog odgovori:“Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli. Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni. Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje. Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
I da nauče imati vjere…
